Zapeta u nabrajanju i ispred veznika
Zapeta je najmanji znak u rečenici, a pravi najviše nedoumica. Pitanje gdje zapeta mora stajati, a gdje je bolje ne pisati, rješava se sa dva jednostavna pravila.
Pokazujemo ih na primjerima nabrajanja, veznika i složenih rečenica, jer se tu greška najčešće i pojavljuje.
Rastavljeno pisanje: kada se riječi razdvajaju
Rastavljeno pišemo kada svaka riječ zadržava svoje puno značenje i samostalnost. Tako pišemo kada god, tako da, u vezi s tim i jedan drugi, jer bi sastavljanjem nastala nova ili pogrešna riječ.
Posebno pazite na prijedloge koji se nikada ne spajaju s glagolom. Pišemo u ruku, na put i pod stolom, jer bi spoj promijenio smisao ili stvorio riječ koja u jeziku ne postoji.
Složenice s prefiksima i sufiksima
Prefiksi poput ne-, naj-, bez- i pre- najčešće se pišu sastavljeno s riječju koju mijenjaju. Tako nastaju nepismen, najbolji i bezgotovinski, a pravilo se lako pamti po tome što prefiks samostalno ne nosi značenje.
Sufiksi se ponašaju slično, ali ima i izuzetaka kod stranih riječi. Kod njih provjerite rječnik i zapamtite da se preuzete riječi s vremenom prilagođavaju domaćem pravopisu.
Veliko slovo u vlastitim imenima
Veliko slovo pišemo u vlastitim imenima: imenima ljudi, mjesta, država, ustanova i naslova. Vlastito ime uvijek označava jedan određeni pojam, pa se zato izdvaja od općih riječi koje pišemo malim slovom.
Posebno pazite kod višečlanih naziva. Samo prva riječ nosi veliko slovo ako je naziv opisnog karaktera, dok vlastita imena unutar naziva zadržavaju svoje veliko slovo.
- Provjerite da li između riječi može stajati još neka riječ.
- Označite vlastita imena prije nego što odlučite o velikom slovu.
- Zapetu u nabrajanju stavite između dijelova, ne ispred veznika i.
- Izuzetke zapišite u bilježnicu i ponovite ih nekoliko dana kasnije.
- Pročitajte tekst naglas kada niste sigurni gdje zapeta prirodno pada.
Male riječi u nazivima i titulama
U nazivima zanimanja, funkcija i titula pravilo je jednostavno: ono što je opis, piše se malim slovom. Zato pišemo direktor, profesor i ministar kada govorimo o zanimanju, a ne o jednoj određenoj osobi.
Isto vrijedi za nazive predmeta, smjerova i odjeljenja. Treći razred i matematika pišu se malim slovom, jer nisu vlastita imena nego opisi onoga o čemu govorimo u rečenici.
| Rečenica | Zapeta | Pravilo |
|---|---|---|
| kruške, jabuke, šljive i trešnje | Samo u nabrajanju | Ispred veznika i nije potrebna |
| Došao je, pa je ostao | Da | Spojene dvije nezavisne rečenice |
| I on i ona | Ne | Veznik spaja dijelove istog člana |
| Nije došao, ali je poslao poruku | Da | Suprotni veznik odvaja rečenice |
Zapeta u nabrajanju
U nabrajanju se dijelovi redom odvajaju zapetom, a nije potrebna zapeta ispred veznika koji dolazi pred posljednji član. Tako pišemo kruške, jabuke, šljive i trešnje, bez zapete ispred veznika i.
Ako je neki od nabrojanih dijelova već zapetom razdvojen, nabrajanje grafički i logički treba razdvojiti tačkom i zapetom. Tada je rečenica jasna i kada se čita brzo i u jednom dahu.
Zapeta ispred veznika
Zapeta ispred veznika zavisi od toga šta taj veznik povezuje. Kada spaja dvije nezavisne rečenice, zapeta stoji, a kada spaja dijelove istog člana rečenice, zapeta nije potrebna.
Najveće nedoumice nastaju kod veznika ali, pa i te. Provjerite može li se svaki dio čitati kao samostalna rečenica. Ako može, zapeta je opravdana i olakšava čitanje.
Znaci navoda, crta i zagrade
Znaci navoda preuzimaju tuđe riječi i naslove, a unutra se ne stavlja još jedan isti znak, nego se upotrebljava drugi tip. Crta odvaja umetnuti dio i često zamjenjuje zarez ili navode.
Zagrade nose dodatno objašnjenje koje se može ispustiti bez gubitka smisla. Ako tekst i bez zagrade ostaje jasan, zagrada je dobro upotrijebljena i ne opterećuje rečenicu.
Pisanje brojeva i datuma
Brojevi se do deset najčešće pišu riječima, a veći brojevi brojkom, posebno u mjernim podacima. Datumi se pišu redom dan, mjesec i godina, a naziv mjeseca ostaje malim slovom.
Kod novčanih iznosa i mjera pazite na jedinicu i na razmak između broja i oznake. Ujednačeno pisanje u cijelom tekstu važnije je od pojedinačnog pravila koje primijenite.
Skraćenice i titule u tekstu
Skraćenice koje se čitaju kao riječ pišu se malim slovom, a one koje se čitaju slovo po slovo velikim slovom. Tačka se piše samo u skraćenicama nastalim odsijecanjem dijela riječi.
Titule ispred imena pišu se skraćeno i malim slovom, osim ako stoje na početku reda. Ujednačeno pisanje titula u cijelom dokumentu ostavlja uredan i profesionalan utisak.
Gdje tražiti pravilo kada niste sigurni
Kada niste sigurni, pravilo tražite u priručniku, a ne u sjećanju. Sjećanje je korisno za prepoznavanje, ali nije pouzdano za pravila s izuzecima.
Uz pravilo zapišite i primjer koji vas je zbunio. Tako sljedeći put nećete tražiti isto, nego ćete odmah imati spreman odgovor u svojoj bilježnici.
Ujednačenost je pola urednog teksta
Uredan tekst nije onaj bez ijedne greške, nego onaj u kojem je pravilo primijenjeno ujednačeno. Ako istu stvar pišete na dva načina, čitalac osjeti nesigurnost.
Zato prije predaje prođite kroz tekst i provjerite da li su nazivi, skraćenice i datumi zapisani na isti način. Ujednačenost se vidi brže od pojedinačne greške.
Dvije provjere rješavaju gotovo svaku nedoumicu: je li dio nabrajanja i može li se svaki dio čitati kao samostalna rečenica. Kada to znate, zapeta prestaje biti pitanje sreće.
Pročitajte i ovo
Sastavljeno ili rastavljeno: kako se pišu složenice
Kada se dvije riječi pišu zajedno, a kada odvojeno, i zašto se mnogi tu zbune.
Veliko ili malo slovo u nazivima i titulama
Imena škola, država, zanimanja i titula: pravilo koje rješava većinu nedoumica.
Č, ć, š, ž i đ: kako ih pravilno pisati i izgovarati
Razlika među slovima koja se najčešće mijenjaju, sa primjerima za vježbu.