Veliko ili malo slovo u nazivima i titulama
Nazivi škola, država, zanimanja i titula često izgledaju kao da traže veliko slovo na svakoj riječi. Pravilo je ipak jednostavnije nego što se čini na prvi pogled.
U ovom tekstu razdvajamo vlastita imena od opisa i pokazujemo kako da u praksi brzo odlučite koje slovo pišete.
Sastavljeno pisanje: kada su dvije riječi jedna
Sastavljeno pišemo onda kada dvije riječi zajedno čine novi, ustaljeni pojam sa jednim naglaskom. Takav spoj najčešće ima i novo značenje koje se ne može svesti na prost zbir dijelova. Zato pišemo nadležan, podnaslov i predvečerje, a ne nad ležan, pod naslov i pred večerje.
Pomoć pri provjeri je jednostavna: pokušajte između riječi ubaciti drugu riječ. Ako rečenica ostane smislena, spoj vjerovatno treba pisati rastavljeno. Ako se značenje raspadne, spoj je sastavljen.
Rastavljeno pisanje: kada se riječi razdvajaju
Rastavljeno pišemo kada svaka riječ zadržava svoje puno značenje i samostalnost. Tako pišemo kada god, tako da, u vezi s tim i jedan drugi, jer bi sastavljanjem nastala nova ili pogrešna riječ.
Posebno pazite na prijedloge koji se nikada ne spajaju s glagolom. Pišemo u ruku, na put i pod stolom, jer bi spoj promijenio smisao ili stvorio riječ koja u jeziku ne postoji.
Složenice s prefiksima i sufiksima
Prefiksi poput ne-, naj-, bez- i pre- najčešće se pišu sastavljeno s riječju koju mijenjaju. Tako nastaju nepismen, najbolji i bezgotovinski, a pravilo se lako pamti po tome što prefiks samostalno ne nosi značenje.
Sufiksi se ponašaju slično, ali ima i izuzetaka kod stranih riječi. Kod njih provjerite rječnik i zapamtite da se preuzete riječi s vremenom prilagođavaju domaćem pravopisu.
- Provjerite da li između riječi može stajati još neka riječ.
- Označite vlastita imena prije nego što odlučite o velikom slovu.
- Zapetu u nabrajanju stavite između dijelova, ne ispred veznika i.
- Izuzetke zapišite u bilježnicu i ponovite ih nekoliko dana kasnije.
- Pročitajte tekst naglas kada niste sigurni gdje zapeta prirodno pada.
Veliko slovo u vlastitim imenima
Veliko slovo pišemo u vlastitim imenima: imenima ljudi, mjesta, država, ustanova i naslova. Vlastito ime uvijek označava jedan određeni pojam, pa se zato izdvaja od općih riječi koje pišemo malim slovom.
Posebno pazite kod višečlanih naziva. Samo prva riječ nosi veliko slovo ako je naziv opisnog karaktera, dok vlastita imena unutar naziva zadržavaju svoje veliko slovo.
| Primjer | Pisano | Zašto |
|---|---|---|
| država Bosna i Hercegovina | Veliko u imenu | Vlastito ime države |
| profesor, direktor | Malo | Naziv zanimanja je opis |
| Osnovna škola u Mostaru | Veliko u nazivu | Puni naziv ustanove |
| treći razred, matematika | Malo | Opis predmeta i razreda |
Male riječi u nazivima i titulama
U nazivima zanimanja, funkcija i titula pravilo je jednostavno: ono što je opis, piše se malim slovom. Zato pišemo direktor, profesor i ministar kada govorimo o zanimanju, a ne o jednoj određenoj osobi.
Isto vrijedi za nazive predmeta, smjerova i odjeljenja. Treći razred i matematika pišu se malim slovom, jer nisu vlastita imena nego opisi onoga o čemu govorimo u rečenici.
Zapeta u nabrajanju
U nabrajanju se dijelovi redom odvajaju zapetom, a nije potrebna zapeta ispred veznika koji dolazi pred posljednji član. Tako pišemo kruške, jabuke, šljive i trešnje, bez zapete ispred veznika i.
Ako je neki od nabrojanih dijelova već zapetom razdvojen, nabrajanje grafički i logički treba razdvojiti tačkom i zapetom. Tada je rečenica jasna i kada se čita brzo i u jednom dahu.
Zapeta ispred veznika
Zapeta ispred veznika zavisi od toga šta taj veznik povezuje. Kada spaja dvije nezavisne rečenice, zapeta stoji, a kada spaja dijelove istog člana rečenice, zapeta nije potrebna.
Najveće nedoumice nastaju kod veznika ali, pa i te. Provjerite može li se svaki dio čitati kao samostalna rečenica. Ako može, zapeta je opravdana i olakšava čitanje.
Znaci navoda, crta i zagrade
Znaci navoda preuzimaju tuđe riječi i naslove, a unutra se ne stavlja još jedan isti znak, nego se upotrebljava drugi tip. Crta odvaja umetnuti dio i često zamjenjuje zarez ili navode.
Zagrade nose dodatno objašnjenje koje se može ispustiti bez gubitka smisla. Ako tekst i bez zagrade ostaje jasan, zagrada je dobro upotrijebljena i ne opterećuje rečenicu.
Pisanje brojeva i datuma
Brojevi se do deset najčešće pišu riječima, a veći brojevi brojkom, posebno u mjernim podacima. Datumi se pišu redom dan, mjesec i godina, a naziv mjeseca ostaje malim slovom.
Kod novčanih iznosa i mjera pazite na jedinicu i na razmak između broja i oznake. Ujednačeno pisanje u cijelom tekstu važnije je od pojedinačnog pravila koje primijenite.
Provjera vlastitog teksta u pet koraka
Provjera je posao kao i pisanje i traži svoj red. Prvo provjerite pravopis, zatim interpunkciju, pa velika slova, potom ponavljanja i na kraju smisao rečenica.
Ako sve provjeravate odjednom, jedna vrsta greške uvijek promakne. Podijeljena provjera ne traje duže, ali daje mirniji i tačniji rezultat.
Gdje tražiti pravilo kada niste sigurni
Kada niste sigurni, pravilo tražite u priručniku, a ne u sjećanju. Sjećanje je korisno za prepoznavanje, ali nije pouzdano za pravila s izuzecima.
Uz pravilo zapišite i primjer koji vas je zbunio. Tako sljedeći put nećete tražiti isto, nego ćete odmah imati spreman odgovor u svojoj bilježnici.
Pravilo je najlakše pamtiti po razlici između imena i opisa. Ako je riječ o jednom određenom pojmu, slovo je veliko, a ako je riječ o opisu, slovo ostaje malo.
Pročitajte i ovo
Sastavljeno ili rastavljeno: kako se pišu složenice
Kada se dvije riječi pišu zajedno, a kada odvojeno, i zašto se mnogi tu zbune.
Zapeta u nabrajanju i ispred veznika
Gdje zapeta mora stajati, gdje smije, a gdje je nikako ne treba pisati.
Č, ć, š, ž i đ: kako ih pravilno pisati i izgovarati
Razlika među slovima koja se najčešće mijenjaju, sa primjerima za vježbu.