Č, ć, š, ž i đ: kako ih pravilno pisati i izgovarati
Slova č, ć, š, ž i đ razlikuju bosanski jezik od mnogih drugih i ponekad zadaju muku i domaćim govornicima. Razlika se najbolje čuje u parovima riječi i najlakše pamti kroz primjere.
Zato u nastavku dajemo kratko objašnjenje izgovora, tipične parove i mali način vježbanja koji brzo daje rezultat.
Složenice s prefiksima i sufiksima
Prefiksi poput ne-, naj-, bez- i pre- najčešće se pišu sastavljeno s riječju koju mijenjaju. Tako nastaju nepismen, najbolji i bezgotovinski, a pravilo se lako pamti po tome što prefiks samostalno ne nosi značenje.
Sufiksi se ponašaju slično, ali ima i izuzetaka kod stranih riječi. Kod njih provjerite rječnik i zapamtite da se preuzete riječi s vremenom prilagođavaju domaćem pravopisu.
Veliko slovo u vlastitim imenima
Veliko slovo pišemo u vlastitim imenima: imenima ljudi, mjesta, država, ustanova i naslova. Vlastito ime uvijek označava jedan određeni pojam, pa se zato izdvaja od općih riječi koje pišemo malim slovom.
Posebno pazite kod višečlanih naziva. Samo prva riječ nosi veliko slovo ako je naziv opisnog karaktera, dok vlastita imena unutar naziva zadržavaju svoje veliko slovo.
Male riječi u nazivima i titulama
U nazivima zanimanja, funkcija i titula pravilo je jednostavno: ono što je opis, piše se malim slovom. Zato pišemo direktor, profesor i ministar kada govorimo o zanimanju, a ne o jednoj određenoj osobi.
Isto vrijedi za nazive predmeta, smjerova i odjeljenja. Treći razred i matematika pišu se malim slovom, jer nisu vlastita imena nego opisi onoga o čemu govorimo u rečenici.
- Provjerite da li između riječi može stajati još neka riječ.
- Označite vlastita imena prije nego što odlučite o velikom slovu.
- Zapetu u nabrajanju stavite između dijelova, ne ispred veznika i.
- Izuzetke zapišite u bilježnicu i ponovite ih nekoliko dana kasnije.
- Pročitajte tekst naglas kada niste sigurni gdje zapeta prirodno pada.
Zapeta u nabrajanju
U nabrajanju se dijelovi redom odvajaju zapetom, a nije potrebna zapeta ispred veznika koji dolazi pred posljednji član. Tako pišemo kruške, jabuke, šljive i trešnje, bez zapete ispred veznika i.
Ako je neki od nabrojanih dijelova već zapetom razdvojen, nabrajanje grafički i logički treba razdvojiti tačkom i zapetom. Tada je rečenica jasna i kada se čita brzo i u jednom dahu.
| Slovo | Zvuk | Primjer |
|---|---|---|
| č | Tvrđe od ć | čaj, čitati, učitelj |
| ć | Mekše od č | ćup, kuća, učiti |
| š i ž | Bez para u bosanskom | šuma, škola, žito, život |
| đ | Parni zvučni glas | đak, među, riđi |
Zapeta ispred veznika
Zapeta ispred veznika zavisi od toga šta taj veznik povezuje. Kada spaja dvije nezavisne rečenice, zapeta stoji, a kada spaja dijelove istog člana rečenice, zapeta nije potrebna.
Najveće nedoumice nastaju kod veznika ali, pa i te. Provjerite može li se svaki dio čitati kao samostalna rečenica. Ako može, zapeta je opravdana i olakšava čitanje.
Znaci navoda, crta i zagrade
Znaci navoda preuzimaju tuđe riječi i naslove, a unutra se ne stavlja još jedan isti znak, nego se upotrebljava drugi tip. Crta odvaja umetnuti dio i često zamjenjuje zarez ili navode.
Zagrade nose dodatno objašnjenje koje se može ispustiti bez gubitka smisla. Ako tekst i bez zagrade ostaje jasan, zagrada je dobro upotrijebljena i ne opterećuje rečenicu.
Pisanje brojeva i datuma
Brojevi se do deset najčešće pišu riječima, a veći brojevi brojkom, posebno u mjernim podacima. Datumi se pišu redom dan, mjesec i godina, a naziv mjeseca ostaje malim slovom.
Kod novčanih iznosa i mjera pazite na jedinicu i na razmak između broja i oznake. Ujednačeno pisanje u cijelom tekstu važnije je od pojedinačnog pravila koje primijenite.
Skraćenice i titule u tekstu
Skraćenice koje se čitaju kao riječ pišu se malim slovom, a one koje se čitaju slovo po slovo velikim slovom. Tačka se piše samo u skraćenicama nastalim odsijecanjem dijela riječi.
Titule ispred imena pišu se skraćeno i malim slovom, osim ako stoje na početku reda. Ujednačeno pisanje titula u cijelom dokumentu ostavlja uredan i profesionalan utisak.
Kako vježbati pravopis bez dosade
Pravopis se najbolje uči pisanjem, a ne prepisivanjem pravila. Pišite kratke tekstove svaki dan i sami provjerite ono što ste napisali, koristeći pravilo koje trenutno učite.
Držite malu bilježnicu riječi koje stalno mijenjate. Jednom sedmično prođite kroz nju i prepišite riječi pravilno. Ponavljanje nekoliko minuta vrijedi više od jednog dugog čitanja.
Ujednačenost je pola urednog teksta
Uredan tekst nije onaj bez ijedne greške, nego onaj u kojem je pravilo primijenjeno ujednačeno. Ako istu stvar pišete na dva načina, čitalac osjeti nesigurnost.
Zato prije predaje prođite kroz tekst i provjerite da li su nazivi, skraćenice i datumi zapisani na isti način. Ujednačenost se vidi brže od pojedinačne greške.
Najčešće greške i kako ih izbjeći
Isti pravopisni problemi vraćaju se kod većine pisaca: ne- s glagolima, zapeta pred veznikom i veliko slovo u nazivima. Kada te tri oblasti savladate, otklonili ste većinu grešaka u tekstu.
Zato vodite vlastiti spisak grešaka koje stalno pravite. Deset riječi s tog spiska vrijedi više od deset stranica općih pravila koja ne dodiruju vaš tekst.
Najviše pomaže čitanje naglas i poređenje parova riječi u kojima se razlika čuje. Vježbajte po nekoliko minuta dnevno i razlika će postati gotovo automatska.
Pročitajte i ovo
Sastavljeno ili rastavljeno: kako se pišu složenice
Kada se dvije riječi pišu zajedno, a kada odvojeno, i zašto se mnogi tu zbune.
Veliko ili malo slovo u nazivima i titulama
Imena škola, država, zanimanja i titula: pravilo koje rješava većinu nedoumica.
Zapeta u nabrajanju i ispred veznika
Gdje zapeta mora stajati, gdje smije, a gdje je nikako ne treba pisati.